Nedelju za nama obeležio je nastavak niza veoma važnih pobeda KK Partizana ali i sećanje na Dekija Milojevića, legendu koja uprkos tome što nas je prerano napustio ostaje zauvek u našim srcima i u našem sećanju.
Nažalost, bezmalo nedelju dana kasnije, primili smo tužnu vest da nas je napustio i legendarni Dražen Praja Dalipagić. Ovaj skromni Mostarac i velikan igre pod obručima neće samo ostati upamćen kao legenda Partizana, jer kako je i sam znao da kaže, u njegovo vreme Partizan nije bio “sila” klupske košarke pa mu je u bogatoj trofejnoj riznici i nedostajao više ekipnih trofeja koje bi okačio pored onih osvojenih sa reprezentacijom, a osvojio je sve! Igrao je Praja “onih” godina u madridskom Realu gde je ostavio trag svoga velikog talenta, ali najveći deo inostrane karijere proveo je u Italiji. U to zlatno vreme italijanske košarkaške lige ostao je upamćen kao vrhunski košgeter, atleta i igrač koji je mogao da stane uz rame najvećim košarkašima koje je svet imao zbog čega je bio i prvi igrač sa ovih prostora koji je prošao probu tih godina za NBA ali nikada se nije nadmetao “preko bare” jer bi u to vreme značilo da ne može da nastupa za reprezentaciju. Nisu samo njegovi rezultati i priznanja ono što govori o njegovom umeću, Praja je i stvarao košarku kakvu danas gledamo, i košarku koju danas volimo!
Počivaj u miru legendo, Partizan te nikada neće zaboraviti.
Legende koje više nisu među nama ne prestaju da žive u nama jer ih ne zaboravljamo. Dok se na parketu stvaraju neki novi idoli, ljubimci navijača, igrači koji su svojim telom sa Partizanom i čije srce kuca za grb na dresu ne zaboravljamo na one koji su i dalje tu da nas gde god bili podsete koliko je velik naš Partizan.

Momci koji ove sezone nose dres našeg kluba zaista su se potrudili da požrtvovanom igrom istinski obraduju svoje navijače u prethodnom periodu pa smo imali prilike da se radujemo pobedama donesenim sa duplog gostovanja. Itekako važne pobede u Lionu a zatim i u Milanu ne da su samo obradovale mnogobrojne navijače koji su bodrili sa tribina našeg šampiona već su i rezultatski dovele Partizan u ono zonu preko koje se stiže do plejof-a.
Krenula je ekipa sa ogromnim pritiskom na noge protivnicima od kojih ne samo da smo izgubili od kuće već i ekipama koji su u tom trenutku predstavljali direktne protivnike za poziciju na tabeli. Asvel je bio na pobedu manje od Partizana dok je Milano imao dve velike pobede više. Imao je naš šampion i kadrovskih problema. Povrede Nilikine i kapitena, virus Vašingtona, ostavili su ove važne igrače za ekipu u Beogradu i svakako da je sve to dodatno bilo opterećujuće sa čime se krenulo na ovaj put.
Međutim, i kada je malo ko verovao, pobede su stigle na prvi pogled i lakše nego što se pretpostavljalo. Rezultatski su protivnici “razbijeni” uz nadoknađen koš minus iz onih poraza u prvom delu. Viđena je i sjajna igra u odbrani uz poseban doprinos Arijana Lakića koji je opravdao poverenje trenera ali i konstantnost u napadačkim zadacima Tajrika Džonsa i Sterlinga Brauna uz naravno već sada neizostavnog kreatora i dirigenta igre, drugog Džonska ove ekipe, Karlika.
Posebno raduje to da se tako dobra igra i pobednički niz nastavio i kod kuće pobedom protiv nimalo lake ekipe iz grada svetlosti. Pobeđen je Pariz uz takođe nadoknađen minus iz poraza, a mogli smo da gledamo, uz sjajnu igru svakog pojedinca i koncentraciju igrača tokom celog meča što se na kraju i isplatilo.
I nije samo bilo uspešno u Evroligi. Pobedio je Partizan kod kuće ekipu subotičkog Spartaka u sjajnoj predstavi pred domaćom publikom i na taj način sačuvao prvu poziciju u regionu.
Sledi derbi, onaj evroligaški pred svojim, uz prisustvo hiljadu navijača najvećeg rivala. Na onome prvom gostujućem derbiju Partizan je slavio i na neki način prelomio taj deo sezone jer je nanizao zatim nekoliko značajnih pobeda za put ka gornjem delu tabele.
Poraz u ABA ligi u derbiju opet je došao posle niza poraza i u tom trenutku probudio ekipu nakon čega su se opet vratili na pobednički kolosek!
Sledi jedna od najvažnijih utakmica sezone, brusi se forma i svaka pobeda je mini finale u borbi za uspeh ove sezone. Partizan može i verujem da je u ovome trenutku forma bolja od protivnika. Hajde da to i dokažemo poslednjeg januarskog dana u godini! Srcem, visoko podignutim rukama i glasno kako umemo!