PFK naslovna1

Schlager!

Nemci bi to nazvali Winterschlussverkauf, za većinu je to SALE, kod nas bi rekli – rasprodaja! 

Nemci bi to nazvali Winterschlussverkauf, za većinu je to SALE, kod nas bi rekli – rasprodaja! 

Pre nego što se dotaknemo rasprodaje, treba možda da razmislimo da li bi uzrok iste mogao da se traži u drugim čudnim pojavama u Humskoj! 

Bojkot navijača za upravu ne bi trebalo da bude ni malo prijatna stvar pogotovo zato što to nije hir „Južne tribine“ već… već realno gledajući, zbog niza činjenica i pitanja vezanih za celokupan raspad sistema o kojem se već predugo ćuti od strane iste te i „takve” uprave, sakrivene iza netransparentnih zavesa i pod velom nekih možda ličnih, možda bezličnih, a svakako interesa i obesti pojedinaca. Istih onih koji nemaju smelosti da kažu i objasne zašto su i dalje „unutra” dok već dugo vremena armija navijača poziva „Uprava napolje!”. 

Poslovica kaže da riba smrdi od glave! Da je to tako, može se zaključiti iz toga što je pre bezmalo 150 dana predsednik kluba podneo (neopozivu) ostavku. Ako se ja, a i ako se svi dobro sećamo toga?! Vanredna Skupština, koju nalaže Statut, nije održana, a na njoj bi se raspravljalo o toj ostavci i to je možda razlog Predsednikovog vaskrsnuća na koncu godine uz osvojeno prvo mesto nakon jesenjeg dela šampionata. Neki to prvo mesto nazivaju jesenja titula – ja ne. Možda lepše zvuči ali je bez značaja i vrednosti, osim one tržišne, za igrače. 

Možda je razlog Predsednikovog vaskrsnuća i taj što, prema istom tom Statutu, o ostavci Predsednika (o istom pitanju) Skupština ne može da raspravlja dva puta tokom godine?! Ko se ne seća toga da je zbog svih „zasluga”, Predsednikova ostavka nešto ranije prethodne godine odbijena!? 

Svakako, ova „idi mi – dođi mi“ vrteška ne samo da govori o samom Statutu i kako je napisan, već je i prilično nemoralan čin pojedin(a)ca u ovakvim okolnostima i u ovome trenutku. 

Bilo kako bilo, Predsednik (u ostavci) prvo je, kao pravi Predsednik, govorio na (novo)godišnjem koktelu, a nedugo posle toga se i obratio igračima uoči početka priprema! 

Dakle, ne treba onda da čudi što mi zapravo i ne znamo ko je predsednik, ili on nije predsednik, ali u najmanju ruku čudi što se toliko ćuti o zloupotrebama statuta, zloupotrebama funkcija, ali i manipulacijama onim velikim, ogromnim delom crno-bele javnosti! 

I sada, dođe na red rasprodaja dece Partizana, rasipanje tima, čini mi se – olaki odlasci. Možda su isti i sami želeli da odu i naplate sezonu, ali pitanje nad kojim se treba zamisliti je zašto niko nije pokušao da, jer polovina je tek sezone, zadrži te igrače?! Na kraju, ne može mnogo da se izgubi, naprotiv, može mnogo više da se dobije?! 

Prema rečima direktora kluba, onoga na kojeg je „predsednik u ostavci” preneo ovlašćenja, u jednoj od svojih izjava – „Pare od transfera su neophodne za funkcionisanje kluba!“ 

Ako klub samo i jedino funkcioniše od rasprodaje igrača, onda i nisu čudni rezultati pod ovom upravom, totalna devastacija stadiona i drugih Partizanovih prostorija i, na kraju, loša atmosfera koja ne priliči crno-beloj familiji. 

Partizan je završio tek jesenji deo šampionata. Po nekom pravilu, prodaju se igrači koji nisu dali doprinos igri i koji se nisu uklopili?! 

Kupuju se igrači koji bi popunili one pozicije gde je ekipa bila slaba?! 

Šta je tu je, tako je kako je, rasprodata je gotovo polovina prvotimaca i nosilaca igre, neki igrači su došli, neki treba da stignu, nadamo se da je izbor dobar i da je trener dobro izabrao, baš onako kao proletos, sa većinom koje je doveo na „svoj brk”, uz lična poznanstva i fudbalske veze, veze koje datiraju iz njegovih igračkih dana. 

Da, upravo tako, iako se tu spominje skauting, onaj sportski sektor na čelu sa sportskim direktorom. Ne, jedini zaslužan za ovaj tim je trener, imenom i prezimenom – Igor Duljaj, jedini koji je preuzeo odgovornost za poraze i jedini koji je zasluge preneo na svoje igrače!  

Igor Duljaj, trener, menadžer, otac… jedina je svetla tačka današnjeg Partizana, svetla tačka kao kada je igrao i jednako kao kada su uz njega stasavali mladići u omladinskoj školi. Trener koji je jedini bio spreman da sedne na klupu svog Partizana, jedini koji je rizikovao ime i reputaciju. Jedini koji trpi poniženja i one prljave poteze iza leđa je on i možda sve zbog toga što je veliki čovek, veliki sportista i veliki Partizanovac! 

Nije dobro, bojim se da bolje neće biti, a ponajviše se bojim reči Radeta Bogdanovića tamo pred kraj jesenjeg dela šampionata: 

„Partizan će da bude prvi do kraja jeseni, onda ćemo videti VAR i prevare…“ 

Total
0
Shares
Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *