Teško je prosečnom navijaču Partizana udovoljiti. Do pre samo nekoliko dana, sve je bilo crno, danas sve izgleda tako belo i, naravno, sve se svodi na to! To je boja koja se voli, to je emocija koja pokreće i to je, zapravo, ono što stvara taj neverovatan huk koji nosi!
Da li možemo da se složimo da sezona za KK Partizan tek počinje? Da li možemo da se složimo da je sve do sada bilo uigravanje sa pravom na greške? Da li svi mislimo da smo spremni za ono što je pred nama?
Bila je ovo vrlo zahtevna utakmica, psihološki pre svega, fizički svakako i, na kraju, vrlo zahtevna u taktičkom smislu jer je protivnik, posle jedne od najlošijih sezona u istoriji, ove godine projektovan za najviše ciljeve. To se moglo videti i po dužini njihove klupe, igračima koji su igrali, ali i po lakoći sa kojom su igrali i birali akcije.
Ali, pokazao je Partizan zube, inat i pre svega, videlo se, da su igrači ispoštovali dogovor iz svlačionice.
I vekovima posle, srednjevekovne zidine Carigrada odolevaju svim napadima, pa i onim sportskim. Nažalost ovoga puta nismo uspeli da se vratimo sa pobedom iako je ona bila nikada bliže.
Derbi nije samo utakmica, i gde god da se osvrnete oko sebe, nije utakmica koja samo ima sportski značaj, nije samo još jedna utakmica u nizu… derbi se isčekuje, derbi je prilika da odrasteš, da navijaš najglasnije što možeš, da pokažeš rivalu da si bolji, derbi je veća utakmica od najveće utakmice, jednako za trenera, za igrače, ponajviše za navijače!