DSC 1208 min

Osmijeh se vratio u hram

Za tango je potrebno dvoje. Tango smrti, u Humskoj dobro poznati ples, zahtijeva 11 nasmijanih, srećnih, lica spremnih da ga zaigraju kao nikada prije. Taj ples nimalo nije lak, ali uvijek bude lijep.

Za tango je potrebno dvoje. Tango smrti, u Humskoj dobro poznati ples, zahtijeva 11 nasmijanih, srećnih, lica spremnih da ga zaigraju kao nikada prije. Taj ples nimalo nije lak, ali uvijek bude lijep.

Nije sporno, Partizan je na početku sezone plesao, ali na ivici ponora. Dok su dvojica pravili korake unaprijed, devetorica su vukla ples unazad, uz pratnju orkestra sa Posmrtnim maršom umjesto taktova pjesme Daleke jecaju zvezde, uz koju se naša igra jedino može otplesati. I stvarno je Partizan izgledao kao tim koji nikada prije nije igrao fudbal, koji je upao u kanal toliko duboko da svijetlo niko više ne može vidjeti. Možda je dirigent Stolica previše tražio od tima koji po njegovim notama jednostavno ne umije ni da svira, ni da igra, niti je pravljen za takvo nešto. Tražio je tim koji iz zadnje linije kreira napad, za šta je potrebno 11 tehnički besprekorno obučenih igrača koji su spremni da pritiskaju protivnika barem 70 minuta, što Partizan u ovom momentu sebi ne može da priušti. Vidjelo se to na mečevima protiv Kluža i Fenerbahčea. Ideju sam vidio, svidjela mi se, ali takav fudbal Partizan nije spreman da isprati ni u jednom segmentu. Ekipa je u tom periodu djelovala kao da u svlačionici postoje nerješivi sukobi, atmsofera nije bila nikad lošija i to je povuklo za sobom katastrofalne rezultate koji nisu realan prikaz mogućnosti i kvaliteta ekipe.

Gordan Petrić je bio čovjek o kojem nismo znali ništa, što se njegove trenerske karijere tiče. Jeste vodio samostalno slovenačku Goricu i ispao iz lige, ali je tim iz grada na granici sa Italijom bio u vrlo lošem stanju i mnogo iskusniji treneri im ne bi mogli pomoći da naprave ozbiljniji rezultat. I možda od takvih ljudi, od kojih ne očekujete ništa, možete dobiti najviše. Davao je sebe kao fudbaler Partizana, kao sportski direktor, pomoćni trener. Hrabrost je preuzeti ekipu koja se nalazi u očajnom momentu. Ludost ili hrabrost, linija između toga je veoma tanka. U prvih nekoliko mečeva sa njim na klupi ekipa je i dalje ličila na raštimovani orkestar, ali kako su se, njegovim riječima, opustili, tako su počeli ponovo karakterom da liče na Partizan Marka Nikolića ili Aleksandra Stanojevića. Tim koji ne odustaje ni u jednom momentu, koji gine, krvari, daje sve što može za dres sa grbom Partizana. Na to su Grobari navikli i na manje od toga ne pristajemo.

Ne mogu da sakrijem oduševljenost zbog igara Dijabatea. Kada je potpisao, nisam mogao da vjerujem da će takav fudbaler igrati u Srbiji. Igrač koji bez ikakvih problema može da igra u ligama petice. Brz, tehnički odlično potkovan, veoma borben, fizički spreman (zamislite). Ako ćemo da ga upoređujemo sa nekim, to bi mogao da bude Leonardo, samo što Fuseni stiže da krpi rupe i u odbrani, za razliku od Brazilca.Hamidu Traore je savršena zamjena za Sašu Zdjelara, mada će mu trebati još malo vremena da se upozna sa ekipom i uklopi u sistem.

Svi smo željeli Ligu Evrope ove sezone, a u Ligi Konferencija smo dobili timove u grupi koji mogu bez većih problema igrati to takmičenje. Vidjeli smo da Slovacko, koliko god bilo nepoznato našoj javnosti, ima kvalitet i da niko unaprijed neće moći da upiše 3 boda protiv njih, pogotovo ne u Češkoj. Fascinantno je kako smo uspjeli da preokrenemo rezultat sa igračem manje. Fascinantno, ali i zabrinjavajuće. Dobro je što ekipa pokazuje da ima karakter, ali velike oscilacije u igri ekipe poput Nice i Kelna neće oprostiti. Najbolji primjer za to je meč protiv Fajenorda i naša minus faza poslije prvog datog gola. Možemo iskoristiti loš momentum Nice, koja se još uvijek uigrava i oscilira sa rezultatima, ali ne smijemo zaboraviti da je u taj tim ovog ljeta uloženo 150 miliona eura u nova pojačanja. Tim sa Azurne obale želi u Ligu Šampiona, to nije nikakva tajna i pitanje je koliko će biti fokusiran na ovo takmičenje. Dobra stvar je što neće igrati Delor, Remzi, Barkli, ali bivši igrač Arsenala Nikola Pepe evocira uspomene na Luisa Sinisteru i valjalo bi ga ukrotiti. Možda ćemo svoju šansu ipak tražiti protiv Kelna, tima koji nije navikao da igra u ovom ritmu i koji može da plati cijenu igranja u evropskim kupovima ponovnim ispadanjem iz Bundeslige, ali to neka bude njihova briga. Pozitivnim rezultatom protiv Nice krčimo sebi put ka narednoj fazi takmičenja i potvrđujemo da smo izašli iz krize. Skoro četvrt vijeka tim iz liga petice nije poklekao u Humskoj, a Francuzi su u ovom momentu zreli za skalp. Hoće li se to desiti, niko ne može da zna, ali niko ne može da nam zabrani da vjerujemo u čuda.

Mada, sada kada su momci počeli da se smiju, djeluje da su i čuda više realnost nego što su bila prije mjesec dana. Ponovo plešu, uz dobro poznate taktove Tanga smrti, a kuda će nas ples odvesti, ostaje da se vidi.

Osmijeh se vratio u hram.

Total
0
Shares
Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *